Crkva u Brzanu

Brzan

u Sve o selima

Brzan je naselje u Srbiji u opštini Batočina u Šumadijskom okrugu. Prema popisu iz 2011. ima 1754 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2073 stanovnika).

Prvi naziv sela bio je Grabovac. Već 1516. zna se da je imao šest kuća, a dvadeset godina kasnije 36 kuća. Današnji naziv selo je dobilo po porodici Ljutić koja se doselila sa Kosova iz sela Brzanci.

Geografija

Teritorija sela Brzan nalazi se u centralnom delu Srbije. Smešteno je u istočnom predelu Šumadije. Nalazi se u istočnom delu opštinske teritorije Batočine, a kroz selo protiče reka Velika Morava.

Brzan se nalazi na 105 metara nadmorske visine, na 8 km jugoistočno od Batočine, 23 km severno od Jagodine, 36 km istočno od Kragujevca i 120 km južno od Beograda. Kroz Brzan prolazi koridor 10 i železnička pruga Beograd-Niš-Skoplje.

Istorija

Nastanak mesta

Мензулана

Мenzulana

Prvi naziv sela bio je Grabovac. Već 1516. zna se da je imao šest kuća, a dvadeset godina kasnije 36 kuća. Nakon toga nema podataka o selu, jer je selo najverovatnije napušteno. Ponovo je obnovnjeno 1690. godine Seobom Srba, a podatak iz 1718. godine nam govori da je imao pet domova. Oni su nastanili dalje od Carigradskog druma prema Moravi gde su zauzeli prostor koji je pripadao prekomoravskom manastiru Zlatenac.

Međutim narod je napustio ovo mesto zbog poplave ili zbog pustošenja Turaka, što je mnogo verovatnije i pošao u Brdo, današnju Gordan malu, gde je počelo da se razvija današnje naselje. Upravo po ovoj mali je poznat 1735. godine, kada se navodi da Gordanj ima 12 kuća. Odlazak Austrijanaca koji su vladali ovim krajevim od 1718 do 1737. i ponovni dolazak Turaka donela je pustoš i ovim krajevima, ali selo Gordanj nije opustošilo.

Druga seoba Srba koju je predvodio patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta mnoge je zadržala u ove krajeve. Doseljenici u ove krajeve dali su i današnje ime selu.[ Dala ga je porodica LJutić po selu Brzanac na Kosovu odakle su došli. Austrijske uhode prvi put ga pod nazivom Brzan pominju 1784. godine.

Borba za oslobiđenje od Turaka

Povratak Turaka 1739. godine doneo je osvetu i veće namete, što je stvaralo neraspoloženje u narodu i napokon dovelo do Kočine krajine. Koča Anđelković je sa svojim odredom ušao u Batočinu bez otpora 1788. godine. U austrijskim dokumentima o Kočinoj krajini nalazimo podatke da su se iz Brzana borili Todor Gavrilović, Dmitar Marković, Radiša Milićević, Jovan Gligorijević i Vasilije Savin. Mirom u Svištovu 1791. godine, Turci ponovo zaposedaju ove krajeve

U prvom srpskom ustanku u bici kod Batočine istakli su se i Brzanci predvođeni srpskim vodvodom Dimitrijem Parezanom. Borba za oslobođenje Batočine je vođena između srpske ustaničke vojske pod komandom Karađorđa i turske vojske za oslobođenje Batočine od 4. aprila do 7. aprila (odnosno od 23. marta do 26. marta po julijanskom kalendaru) 1804. godine. Ova bitka je jedna od prvih pobeda srpskih ustanika za vreme Prvog srpskog ustanka.

Dimitrije Parezan se proslavio u bici kod Batočine 1804. godine kada je Batočina i njena okolina oslobođena od Turaka. U proleće 1809. Vožd je poslao poruku Parezanu da pokupi ljude i da krene na Stari Vlah. Karađorđe je poveo vojsku koju su sastavljale smederevska, kragujevačka, gročanska i delom rudnička, požeška i užička nahija. Ipak kada je došao blizu Ivanjice, sledilo je naređenje da se uputi ka Novom Pazaru.

Veliki odred Turaka čekao je jedinicu Dimitrija Parezana ispred samog Novog Pazara. Započela je borba. Udar Turaka je bio strahovit. Nešto od umora, a i manje brojniji, Srbi su zastali. Ipak Dimitrije je naredio juriš i lepeničani su krenuli. Nastala je teška seča. I Dimitrije nije mogao da izbegne udarac sabljom. Turci su razbijeni, ali Dimitrije je bio dobro posečen. Dimitije Parezan je vodio svoje Lepeničane i pred kraj Prvog srpskog ustanka u pokušaju da spreče Turke da pređu na sever. Bitka se odigrala 6/19 avgusta 1813. godine. U njoj je poginuo vojvoda Parezan, a njegova glava je odneta u Carigrad. Delovi tela tela su razbacani tako da ne mogu biti sahranjeni.

Brzan u oslobođenoj Srbiji

Nakon prvog srpskog ustanka počelo je masovno doseljavanje u Brzan, pa tako naselje 1814. godine ima 88 kuća. Na prvom popisu nakon završetka Drugog srpskog ustanka 1818. Brzan je imao 136. domaćinstva sa 322 haračke glave.[Crkva brvnara je sagrađena 1822. godine.

Brzan je imao svoju opštinu, a prvi kmet koji se zvao Jovan zabležen je još 1822. godine. Godine 1831. kmet je bio Mika Marinković, a kasnije se pominj Jovan Trakić, Borisav Milanović… Prvu školu Brzan dobija 1840, dok se prva sudnica nalazila u nekakvoj krovinjari dok 1842. godine nije podignuta crkvena kuća u kojoj su bili smešteni sudnica i škola. Nova sudnica će kasnije biti podignuta kod Kaligotića, da bi zatim morala da ustupi zgradu školi. Kada je škola 1902. dobila novu zgradu, sud se ponovo vratio na isto mesto i tu ostao sve do rušenja nakon Drugog svetskog rata.

Nakon drugog srpskog ustanka Dimitrijev brat, Đorđe Parezan bio je desna ruka Miloša Obrenovića u Lepenici. On je bio upravna vlast, poreznik i Milošev posrednik u nabavci stoke. Za te poslove primao je 1500 groša godišnje. Kada je buknula Đakova buna narod je tražio da Miloš ukloni Đorđa, kneza jasenice Milutina Savića i buljubašu iz Brzana Marka Marinkovića. Miloš je prvu dvojicu sklonio sa položaja, dok je Marko Milovanović ostao. Đorđe je nastavio svoj život u Beogradu, a umro je 1840. godine u Goroviču. Sahranjen je u Žabaru odakle mu je rodom žena.

Najviše stanovnika Brzan je imao 1910. godine, a najviše kuća je imao 1971., ukupno 853.

Spomen obeležja u Brzanu

  • Crkva brvnara iz XIX veka
  • Spomenik žrtvama iz Prvog svetskog rata
  • Spomenik žrtvama iz NOB-a

Школство

Основна школа саграђена 1902. године

Osnovna škola sagrađena 1902. godine

Na teritoriji današnje opštine Batočina prva škola je bila u selu Brzanu koja je bila jedna od dvanaest škola u Šumadiji koja je radila za vreme Prvog srpskog ustanka. Nakon ustanka škola je prestala da postoji.

Brzan je 1848. godine dobio osnovnu školu. Pošto se vremenom promenila shvatanja o udobnosti škole javila se potreba da se sagradi nova škola. Na novu zgradu škole se sve češće pomišljalo, ali je tek Stojan Novaković, kao ministar prosvete, 1883. godine preduzeo korake da se ovo pitanje reši. Brzanci su odlučili da zidaju novu školu, a stara je trebalo da služi dok nova ne bude gotova. Pozvani su bili i Kijevci, ali oni su odbili, jer su nameravali da podignu svoju školu. Predračun za školu je iznosio 44.359,80 dinara.

Kada je bilo sve spremno za početak zidanja nove zgrade, sve je palo u zaborav. Visoka cena nove školske zgrade uplašila je seljake, jer je trebalo sakupiti toliki novac. Ministarstvo prosvete je preduzelo oštre mere da bi selo nateralo da pristupi izgradnji nove škole, pa je avgusta 1889. godine zatvorilo školu zbog stare zgrade. Tek kada su izvršene popravke obeju zgrada i obezbeđeni stanovi za učitelje, novembra 1890. godine odobrena je obnova nastave. Ministarstvo je još dva puta zatvaralo školu i ponovo je otvaralo.

Šestog oktobra 1901. konačno je osvećen je temelj nove školeske zgrade, a već 1. septembra 1902. godine nova školska zgrada je bila gotova. Na otvaranju škole bio je šabački episkop Dimitrije Pavlović, koji će kasnije postati srpski patrijarh. On je 1870. godine bio učitelj u Brzanu. Za novu školu je utrošeno 33.000 dinara što je manje utrošenog novca nego što je bilo planirano 1884. godine.

Садашња зграда Основне школе „Свети Сава“

Sadašnja zgrada Osnovne škole „Sveti Sava“

U toku Prvog svetskog rata zgrada je bila oštećena. Godine 1914. školska zgrada služi za smeštaj izbeglica iz Mačve, a 1915. godine kao ambulanta naše vojske sve do dolaska neprijatelja koji je pretvara u konjušnicu. Posle rata, zahvaljujući donaciji samih seljana koja je iznosila 12.000 kruna, škola se obnavlja i sa radom počinju 3 odeljenja u koja, pored dece iz Brzan, dolaze i deca iz Kijeva i Dobrovodica.

Ime škole, koje je nekada glasilo „Brzanska škola“, posle rata je promenjeno u „Milovan Marković“, po velikom ratnom heroju iz ovog sela. Meštani su se hvalili ovim herojem preko naziva škole sve do 1991. godine, kada škola u Brzanu postaje deo škole u Batočini, pa dobija ime „Sveti Sava“.

Školska zgrada koja se danas koristi izgrađena je 1963. godine, a zahvaljujući skorašnjoj obnovi opremljena je po svim savremenim standardima. Nastava se odvija u dve smene, a ukupan broj učenika koji trenutno pohađa ovu školu od 1. do 8. razreda iznosi 106. Ukoliko se osvrnemo na činjenicu da je u Brzanu 1934. godine bilo upisano ukupno 353 učenika, i to samo do 4. razreda, postaje jasno da je nekadašnji problem sa manjkom prostora pretvoren u savremeni problem manjka učenika.

Privreda

Основне гране привреде у Брзану су: 
пољопривреда, индустрија, занатство, трговина, 
саобраћај, туризам и угоститељство.

Osnovne grane privrede u Brzanu su:
poljoprivreda, industrija, zanatstvo, trgovina,
saobraćaj, turizam i ugostiteljstvo.

Poljoprivreda

Poljoprivreda je vodeća privredna grana po obimu proizvodnje kao i po zaposlenosti lokalnog stanovništva.

Na relativno maloj površini teritorije batočinske opštine mogu se izdvojiti sledeći rejoni:

  1. ratarsko-povrtarski,
  2. ratarsko-voćarski region, i
  3. voćarsko-livadsko-stočarsko-šumski region.

Ratarsko-povrtarski region obuhvata površine oko Velike Morave. Ratarsko-voćarskom rejonu pripadaju uglavnom viši delovi padinskih površina. Voćarsko-livadsko-stočarsko-šumski rejon nalazi se u planinskom području sa većim nagibom terena.

Stočarstvo

Stočarstvo je najznačajnija grana proizvodnje u poljoprivredi u Brzanu. Stočarstvo je najtraženiji deo poljoprivrede, jer njeni proizvodi (meso, mast, mleko, jaja) spadaju u glavne prehrambene proizvode stanovništva. Seljak sitnog poljoprivrednog gazdinstva u Brzanu je svaštar, gaji više vrsta stoke. Gaji goveda, svinje, ovce, konje i živinu.

Saobraćaj

Kroz atar sela Brzan prolazi električna železnička pruga sa dva koloseka Beograd-Niš u dužini od 5,2 kilometara na kojoj postoji i železničko stajalište.

U blizini je i auto-put Beograd-Niš (deo E75), od koga se odvaja magistralni putni pravac Batočina-Kragujevac. Zahvaljujući železničkom i drumskom saobraćaju, Brzan je povezana sa Beogradom, Kragujevcom, Velikom Planom, Jagodinom, Smederevskom Palankom, Svilajncem…

Turizam

Црква Брвнара саграђена 1822. године

Crkva Brvnara sagrađena 1822. godine

U Brzanu se nalazi crkva brvnara koja je sagrađena 1822. godine i koja je služila sve do 1928. kada je sazidana današnja crkva. Stara crkva brvnara je kao istorijski spomenik kulture pod zaštitom države. Nju je gradio majstor Jovan koji je takođe sagradio Manastir Pokajnicu. Ikonostas je naslikao majstor Jovan Janja 1829-1830. godine sa velikom pozlatom.

Manifestacije

  • Sabor narodnog stvaralaštva „Sveti prorok Ilija“

Održava se od 1. do 3. avgusta u Brzanu svake godine, počev od 1990. godine. Manifestacija okuplja kulturno-umetnička društva i folklorne ansamble iz čitave Srbije, koji neguju izvorno narodno stvaralaštvo. Takođe održavaju se i likovne kolonije, pesnički susreti, izložbe ručnih radova.

Sport

U Brzanu postoji fudbalski klub Šumadinac, koji se trenutno takmiči u Zoni Dunav, četvrtom takmičarskom nivou srpskog fudbala.

Preuzeto sa http://www.wikiwand.com

1 Comment

Оставите одговор