Bitka kod Batočine (1689)

u Dešavanja u Batočini/Informacije/Istorija Batočine

U istoriografiji poznato je nekoliko bitaka koje su se vodile u Batočini ili njenoj neposrednoj blizini. Najstarija bitka desila se davne 1689. godine. Vođena je u Velikom bečkom ratu, 29. i 30. avgusta 1689. godine, između austrijske vojske pod komandom Ludviga Badenskog i seraskera osmanske vojske, Redžep–paše.

BITKA KOD BATOČINE

Planirano osvajanje Beča nije se odigralo 12. septembra 1683. godine. Takav neuspeh predstavljao je početak kraja osmanlijske ekspanzije ka srcu Evrope, započete osvajanjem Beograda, 1521. godine. Austrijanci su pokrenuli ofanzivu zajedno sa svojim saveznicima, među kojima je bio veliki broj Srba.

Počeli su da potiskuju Turke ka jugu. Pravac napada austrijske vojske bio je usmeren dolinom Velike Morave ka Nišu, Sofiji i Carigradu.

Badenski je, 12. jula, sa glavninom vojske prešao Veliku Moravu i nastupio njenom desnom obalom ka jugu. Za pet nedelja uspeo je da pređe šezdesetak kilometara i dođe nasuprot Jagodine.

Tu je nameravao da sačeka osmansku vojsku grupisanu kod Kruševca. Međutim, zbog novonastalih teškoća, Badenski je odustao od prvobitnog plana i krenuo nazad ka severu.

Grof Ludvig Badenski

Ugarski serasker Redžep-paša procenio je to kao znak slabosti i doneo odluku da `udari` prvi. Poslao je 12 000 konjanika preko Morave da napadnu Austrijance, dok je on sa vojskom od 40 000 ratnika krenuo da im preseče odstupnicu kod Batočine.

Slika „Bitka kod Batočine“ – urađena po crtežima grofa Luiđija Ferdinanda Marsiljija,
nakon njegove smrti 1732. godine

Badenski je odlučio da rizikuje i krene u pohod, tj. prihvati bitku. Njegova konjica je 28. avgusta uspešno suzbila napade Tatara na komoru, omogućivši inžinjercima da postave most preko Morave prema Batočini, do večeri.

Ludvig Vilhem Badenski je, 28. avgusta 1689. godine, uz pomoć jakog odreda (2 000 pešaka i 500 konjanika) prešao Veliku Moravu, a sutradan i veći deo austrijske i ustaničke vojske.

Srpska milicija (husari), koju je predvodio Pavle Nestorović Deak, činila je prethodnicu austrijske vojske. Oni su se 29. avgusta sudarili sa prethodnicom turske vojske. Turci su, potom, poraženi i potisnuti ka svojoj glavnini.

Do odlučne bitke došlo je dan kasnije u blizini mesta, gde su se sukobile prethodnice, a Turci su doživeli težak poraz. Na bojištu je ostalo 3000 mrtvih i ranjenih 108 topova i kompletna komora.

Zbunjeni, Turci su napustili Batočinu, ostavivši mnogo vojnog materijala. Austrijska vojska je ostala u Batočini nekoliko dana. Iz Batočine je Ludvig Badenski poslao još jedno pismo patrijarhu Arseniju Čarnojeviću, kojim ga je pozvao da povede Srbe u borbu. Kasnije, to će rezultirati i Velikom seobom Srba, 1690. godine.

Ovladavši ovom značajnom raskrsnicom puteva i ostvarivši kontrolu nad srednjim Pomoravljem, Austrijanci su se odmorili i krenuli dalje na jug, ka Kruševcu i Nišu.

SPALJIVANJE BATOČINE

Godinu dana, nakon bitke, ratna sreća se okrenula i Austrijanci su morali da se povuku iz Srbije. Posle odluke donete na savetovanju generala da se osvojeni srpski krajevi prepuste Osmanlijama bez borbi, Austrijanci su odlučili da spale sva mesta u Šumadiji kako bi naneli Turcima što više štete i naterali srpski narod da se povuče ka Sremu.

Istu sudbinu doživela je i Batočina.

Turska vojska napredovala je ka severu, putem koji se gubio u blatu i močvari, da bi u septembru 1690. godine stigla je do Batočine. Pratilac velikog vezira, Abdulah Uskudari, ostavio je dragocena svedočenja o tome kakvu je sudbinu doživela Batočina.

„Od Batočine, međutim, nije ostalo ni traga; i varoš i palanka bili su sravnjeni sa zemljom. Mogli su da se vide samo ostaci zidova nekadašnjeg velikog hana s dimnjacima.“ Takođe, svi mostovi, od Velike ćuprije na Moravi do onih koji su premošćavali močvare na putu Jagodina-Batočina, bili su porušeni.

OBNAVLJANJE BATOČINE

Obnova Batočine počela je u leto 1891. godine. Dužnost da nadgleda radove dobio je Šarkojlu Ibrahim-aga. U Batočinu je tada poslat odred od 30 posadnika sa zapovednikom.

Nedostatak stanovništva je bio u celoj Srbiji. I pored garancija države, koja je podanicima jemčila zaštitu života i imovine, izbegli narod se sporo vraćao. Domaći muslimani slabijeg imovnog stanja oklevali su da se vrate, a glavni razlog za spori povratak muslimana bio je nedostatak novca za obnovu kuća.

Istoričarka, Tatjana Katić piše: „Zbegovi koji su 1695. godine, odlukom Porte, rastureni i prisilno naseljeni oko Užica, Kruševca i Batočine, bili su oslobođeni svih poreza na pet godina, izuzev desetaka gospodaru zemlje.“

Tako je Batočina doživela tešku sudbinu od onih koji su je oslobodili, samo godinu dana ranije. Međutim, kao i svaki put izdigla se iz pepela i nastavila da postoji do današnjih dana.

Marko Stanojević, istoričar

3 Comments

  1. У првој књизи Феликса Каница „Србија, земља и становништво“, заједничко издање „Српске књижевне задруге“ и ИРО „Рад“ из 1985. године, на 608. страни, у вези Битке код Баточине пише:

    „…Тридесетог августа 1689. потукао je маркграф Лудвиг Баденски на северозападним брежуљцима Црног Кала султанову војску од 40000 људи под Араб-пашом тако темељно да му je без даље борбе стајао отворен пут до Ниша. У 1718. je освојено утврђење код Баточине. Потомци Турака побеђених 1739. пружали су овде српским устаницима од 1804. до 1813. више пута жилав отпор, али су се 1815. морали коначно повући. Тада су се Турци заувек повукли и из 10 km северније среске варошице Раче. Мада она у 208 домова има само 930 становника, среско начелство, црква Св. Петра и Павла (освећена 1855), зграда четвороразредне основне школе и неколико лепих приватних кућа дају јој изглед пристојне варошице, a томе je знатно допринела и штедионица, која je 1895. дала зајмова у износу од 3,3 милиона динара…“

Оставите одговор

Najnovije u Dešavanja u Batočini

Mrescenje sarana

„Mrešćenje šarana“

„Mrešćenje šarana“, po tekstu Aleksandra Popovića, koje je u planjanskom pozorištu „Masuka“
Idi na Vrh