DUG ŠUMADINCIMA!

u Zanimljivosti

U jesen 1914. godine, Austrougarska je ogromnim snagama ponovo krenula na Srbiju. Posle Cera i tokom bitke na Drini, glavnina snaga napadala iz pravca Bosne. 10000 Austrougara krenulo je da ‘sa leđa’ zada kobni udarac. To ‘sa leđa’ značilo je upad preko Dunava kod Smedereva, gde su slabe granične snage činili trećepozivci, muškarci od 38. do 45. godine života. Branilaca je na Mitrovdan, 9. novembra 1914. godine, bilo manje od 3000, malobrojnih i slabije opremljenih.

Poziv za pomoć poslat je na sve strane, ali značajna pomoć nije mogla da stigne, pošto su sve važnije snage odbrane bile na zapadnom obodu zemlje. Međutim, iz sela Petka, 32 km udaljenog, major Jovan Naumović poveo je u pomoć 500 mladića, koji su bili na vojnoj obuci. Momci „Vardarci“, iz krajeva tek oslobođenih 1912. od Turaka, trčali su pet sati, pod punom ratnom opremom, da bi pomogli „starcima“. Kada su stigli, situacija je bila kritična. Neprijatelj se već prebacio na našu obalu.

Hrabri major predložio je komandi odbrane nešto nestvarno. Njegov plan, iznenađujuće, bio je usvojen. U čudu, sa nevericom, ali usvojen. Jovan Naumović izašao je pred mlade, umorne „Vardarce“ i poručio im:

„Došao je trenutak, braćo, da vratimo krv Šumadincima, koji su nas oslobodili od Turaka i viševekovnog ropstva. Hoćemo li?? Hoćemo!!“ – zagrmeše kao jedan. Uz pesmu su krenuli u juriš na brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja. Uz klince, u juriš su krenule i dede, trećepozivci. Uz stotinu poginulih, neprijatelju su naneti deset puta veći gubici. Uz to, 2000 Austrougara je zarobljeno, a 4000 oterano. Srpska vojska je tako spasena sigurne propasti.

Оставите одговор