Istorijski vremeplov Batočine: Nova škola u selu Batočini

u Dešavanja u Batočini/Informacije/Istorija Batočine/Istorija školstva u batočinskoj opštini/Vesti

U ovom članku biće predstavljena dva teksta o osvećenju škole i spomen-ploče u Batočini, davne 1933. godine. Tekstovi su originalni primeri pisanja tadašnjih novina Politike i Pravde, štampanih u Beogradu. Prikazani su u originalu, sa svim pravopisnim i faktografskim greškama. Jedna od ključnih netačnih informacija navedena je u članku Pravde, u kojem piše da je spomen-ploču podigao Tanacković. Međutim, tačni istorijski izvori i svedoci potvrđuju da je u pitanju, niko drugi do Andra Tanasijević.

Uprkos nedovoljnoj verodostojnosti ovih tekstova, činjenica da su nastali još u 20. veku dovoljan je razlog da se pročitaju i saznaju i neke relevantne istorijske činjenice. Stoga, prepustite se čitanju i uživanju u ovim prvorazrednim istorijskim izvorima i svedočanstvima!

Nova škola u selu Batočini (Politika, 22. maj 1933.)

Danas je u selu Batočini na svečan način izvršeno osvećenje nove osnovne škole i spomen-ploča izginulim ratnicima, koje su smeštene na novoj školskoj zgradi.

Još pre desetak godina istaknuto je pitanje podizanja jedne nove i higijenske školske zgrade koja bi zamenila staru školu turskog tipa. Stvoren je odbor koji je, savlađujući ogromne materijalne i moralne teškoće, najzad uspeo da sazida novu školu, zahvaljujući u prvom redu velikom dobrotvoru g. Andrij Tanasijeviću, sada trgovcu u Belgiji koji je odboru u najtežim trenutcima priložio sumu od 40.000 dinara. Kad je već skupljena dovoljna suma za početak radova, Batočinci su besplatno svojom radnom snagom otpočeli zidanje. Svi su imali samo jednu misao: Doći što pre do nove škole. Zbog toga su stavili više vrata na ulazu u školu ove reči: „Ima li goreg srama i stida, nego svome čedu ne dati vida!“

Škola je jedna od najmodernijih u srezu.

Svečanost osvećenja počela je u 10 časova pre podne u prisustvu velikog broja gostiju iz Kragujevca, varošice Batočine i celog sreza kragujevačkog. U ime Nj. V. Kralja svečanosti je prisustvovao g. Milivoje Stanojčić, potpukovnik iz Kragujevca, izaslanik Nj. Sv. Patrijarha Varnave bio je okružni namesnik g. Dimitrije Stevanović, g. Ministra prosvete zastupao je školski nadzornik g. Andra Mijalović, bana Dunavske Banovine g. Milorad Antonijević, sreski načelnik sreza kragujevačkog. Sem toga osvećenju je prisustvovala počasna četa devetnestog puka i vojna muzika kragujevačkog garnizona.

Nešto docnije, stigao je ministar bez portfelja g. dr. Dragutin Kojić.

Prvo se pristupilo osvećenju spomen-ploče u ratovima izginulim Batočincima, čija su imena, 136 na broju, zlatnim slovima napisana, obuhvatila i jednu i drugu stranu ulaznih vrata. Potom je Kraljev izaslanik g. Stanojčić u ime Nj. V. Kralja otkrio spomen-ploču. Četa devetnestog pešadijskog puka ispalila je plotun.

Naslov u dnevnom listu Politika

Posle ove prve tužne svečanosti nastao je crkveni obred osvećenja škole. Namesnik g. Stevanović je u ime Nj. Sv. Patrijarha Varnave održao govor u kome je izneo u kratkim potezima ideje za koje su ovih 136 heroja žrtvovali svoje živote. U ime ministra prosvete govorio je g. Andrej Mijajlović.

Posle niza govora, guslarskih pesama g. Svetislava Jaćimovića i recitacije učenika prešlo se u školsko dvorište gde je nastavljen koncertni deo.

U podne je u samoj školi priređen ručak za sve goste. Za vreme ručka dr. Kojić je napio zdravicu u kojoj je između ostalog rekao i ovo:

„Koristim ovaj momenat da vam u svojstvu i člana Kraljeve vlade i predstavništva ovog kraja, odam priznanje na onome što ste za našu prosvetu kao i za seni naših ratnika učinili podizanjem ovog veličanstvenog doma. Vaša škola služiće dvojakom cilju: opremaće našu omladinu potrebnim znanjem i blagorodstvom duha, i biće večiti dokaz priznanja za one koji su na oltar narodnog oslobođenja i ujedinjenja položili najskupoceniju i najveću žrtvu – žrtvu svoga života.

Odajući ovo priznanje svima onima od najmanjih do najvećih, koji su učinili da se ovaj dom narodne prosvete i narodnog priznanja podigne te da se vaša ponosita Šumadija ukrasi još jednom novom narodnom lepotom, ja vam izražavam svoju duboku veru i svoju duboku nadu da će narod Šumadije u sadašnjem svom kolenu kao i u kolenu ovih malih biti uvek gotov da prednjači svojim naporima za što bolju i što svetliju narodnu budućnost“.

Po podne je bilo narodno veselje.

M.M

Osvećenje osnovne škole i spomen ploče u Batočini (Pravda, 22. maj 1933.)

Danas pre podne, na nasjsvečaniji način, izvršeno je osvećenje novopodignute Osnovne škole i spomen ploče u ratu palim Batočincima.

Već u ranu zoru, iz okolnih sela, počeo se skupljati mnogobrojni narod u Batočinu da svojim prisustvom uveliča svečanost, i da, i ovog puta, oda punu zahvalnost Batočincima čija su imena urezana zlatnim slovima u crne mermer-ploče. Ova svečanost spada u red onih retkih svečanosti, u koje ima učešća, sav narod iz okoline uz prisustvo gostiju iz Beograda, Kragujevca, Jagodine, Ćuprije i drugih udaljenih mesta. Hrabri Batočinci koji su umeli da se bore na Kumanovu, Bregalnici i Kajmakčalanu za dobo i spas otadžbine, otkrili su spomen-ploču paloj braći.

Svečanost osvećenja Osnovne škole i spomen ploča počela je u 10 časova pre podne. Mnogobrojne goste pozdravio je upravitelj Osnovne škole g. Gvozden Stanić, kome pripadaju najveće zasluge za delo podizanja prosvetnog hrama. U svom govoru g. Stanić izneo je značaj današnjeg dana a završio ga je rečima:

-Braćo i dragi gosti! Večito žive oni kojih se na ovaj način sećamo imena ovih stotrideset i nekoliko Batočinaca, koja su urezana dletom u tvrdi mermer, koji će prkositi vremenu, nisu samo tu da se ne zaborave. Ne, braćo! Neka u ovom hramu nauke i molitve budu sjajan primer nama i potonjim generacijama kako se umire za Otadžbinu!…

Naslov u dnevnom listu „Pravda“

Na ovoj svečanosti Nj. Sv. Patrijarha g. Varnavu zastupao je protojerej g. Dimitrije Stevanović, arhijerejski namesnik iz Kragujevca, koji je činodejstvovao uz asistenciju sveštenstva iz okolnih sela. Banat Dunavske banovine zastupao je načelnik sreza kragujevačkog g. Antonović a Ministra prosvete prisutni školski nadzornik. Posle izvršenog osvećenja Osnovne škole i otkrivanja spomen-ploča govorio je jedan ratnik ugledni seljak iz Batočine. Njegov govor ostavio je lep utisak. Malo je bilo onih koji nisu zaplakali ispred spomen-ploča, a naročito su se čuli jecaji majki izginulih sinova, čija su imena urezana u mermer ploče.

Posle njega, govorilo je jeoš nekoliko govornika, a iza osvećenja škole i otkrivanja spomen-ploče Batočinci su svojim gostima priredili ručak, za vrme koga su izrečeni lepi prigodni govori i pale zdravice. Za celo vreme ove svečanosti svirala je vojnička muzika iz Kragujevca. Posle ručka nastalo je narodno veselje koje je potrajalo do u noć.

Ogroman je bio poduhvat vrednih Batočinaca za ovo delo podizanja prosvetnog hrama i spomen-ploča izginulim sinovima. davali su svi od reda, nesebično. Školska zgrada, koja je izazvala divljenje prisutnih gostiju, ima nekoliko velikih prostorija i odeljenja, a koliko je rađena moderno vidi se i po tome, što je u njoj instaliran vodovod i podignuto kupatilo. Pri samom ulazu u školsku zgradu nalaze se danas otkrivene dve crne mermerne ploče u koje su urezana imena izginulih Batočinaca. Ove ploče nose natpis:

Da bi nam podmladak bio krepkiji i pametniji, da bi nam budućnost bila bolja, podigosmo našoj omladini ovaj dom nauke i molitve. Ne zaboravljajući svetla imena 136 slavno palih Batočinaca za Oslobođenje i Ujedinjenje. U njima je naš ponos i veličina naša jer najizrazitije pokazaše kako se služi Kralju i Otadžbini.

U samoj zgradi, u jednom odelenju nalazi se omanja ploča sa urezanim imenom dobrotovora g. Tanackovića iz Batočine koji je za podizanje Škole i pomen-ploča dao 20.000 dinara. Ban Dunavske banovine dao je 50.000 dinara. Ispred školske zgrade nalazi se lepo obrađena bašta.

Velja Ceković

Оставите одговор

Najnovije u Dešavanja u Batočini

Mrescenje sarana

„Mrešćenje šarana“

„Mrešćenje šarana“, po tekstu Aleksandra Popovića, koje je u planjanskom pozorištu „Masuka“
Idi na Vrh